Otvaranje

08 

septembar 2020. 

Galerija S: Muzej savremene umetnosti Vojvodine

Trajanje: 08. – 24. septembar 2020. 

U Galeriji S Muzeja savremene umetnosti Vojvodine biće postavljena izložba Dijalog: Novi Sad-Temišvar. Postavka se priređuje u sklopu osmog Festivala savremene umetnosti Dunavski dijalozi 2020. Organizator festivala je novosadska Galerija Bel art.

U kompleksnoj programskoj strukturi Festivala savremene umetnosti Dunavski dijalozi koncepcijsku zasebnost predstavljaju izložbe koncipirane kao „dijaloški“ susreti naših umetnika sa umetnicima iz pojedinih zemalja podunavskog regiona. Na dosadašnjim Dunavskim dijalozima prezentovane su dijaloške postavke srpskih umetnika sa umetnicima iz Mađarske, Austrije, Slovačke i Crne Gore. Priređivači festivala umetnosti, zapravo, koriste ekskluzivnu mogućnost da na ovim izložbama, iz godine u godinu, sagledavaju poziciju, stepen i delotvornost aktuelne srpske umetnosti u regionalnom internacionalnom okruženju. Primarna kuratorska namera je da se objedine slični (ili različiti) umetnički koncepti i senzibiliteti, da se na različite načine raspravljaju fenomeni aktuelnog sveta, da se ovim izložbama pokaže sinergija različitosti i dokaže univerzalnost umetničkih poruka.

Ana Adam, We are friends, 2020. © sva prava pripadaju umetniku.

Susreti rumunskih i srpskih umetnika sada već imaju svoju višegodišnju hronologiju, zahvaljujući manifestaciji na kojoj rumunski umetnici učestvuju od prve izložbe, a ponajviše zahvaljujući dobrim saradničkim odnosima galerije Bel art sa partnerima iz Temišvara Fondacijm Triade i galerijom Jeca. Kako to konstatuje Vesna Latinović, direktorka Festivala Dunavski dijalozi: „Saradnja ovih institucija je potpuno infiltrirana u brojne kontekstualne odnose pobratimljenih gradova koji uspešno sarađuju i koje zbližavaju brojne sličnosti. Novi Sad i Temišvar se nalaze u banatskoj ravnici, poseduju bogatu istoriju i snažnu kulturnu tradiciju a danas ih podjednako karakterišu i dinamične kulturne scene. Zapravo, radi se o multietničkim i multikonfesionalnim gradovima, u kojima je multikulturalizam način svakodnevnog življenja. Takođe, važno je konstatovati da se u oba grada odvija bogata aktivnost u domenu savremene umetnosti; da tu deluju akademije umetnosti sa kojih redovno pristižu novi mladi umetnici; da funkcionišu brojni muzeji i galerije te da se u njima održavaju, sada već tradicionalne velike internacionalne izložbe Dunavski dijalozi u Novom Sadu i Bijenale Art Encounters u Temišvaru. “

Na izložbi Novi Sad-Temišvar u sklopu manifestacije Dunavski dijalozi 2020 u postavci su konfrontirani diskursi troje rumunskih i troje srpskih umetnika u izboru temišvarske galeristkinje Sorine Jeca Joanovići (Sorina Jecza Ioanovici) i novosadskog likovnog kritičara Save Stepanova.
Ne treba zaboraviti da srpska i rumunska savremena umetnost imaju sličnu genealogiju, da je sredinom proteklog veka u obe zemlje umetnost bila pod zornom pažnjom vlasti i politike, da se do uspostavljanja modernističkih načela tokom šezdesetih godina stizalo teško i usporeno, da su tokom sedamdesetih i u Novom Sadu i u Temišvaru bile izuzetno poletne tendencije konceptualne umetnosti, da se u obe sredine uporedo sa burnom društvenom tranzicijom transformisala i savremena umetnička scena. Osim prošlosti, u kulturnom i kulturološkom smislu, Novi Sad i Temišvar očekuje slična budućnost jer su oba grada određena da budu Evropske prestonice kulture – Novi Sad 2022, a Temišvar 2023. godine.

Postavkom radova skulptora Petera Jece, slikara Joana Murešana i multimedijalne umetnice Ana Adam iz Rumunije te mlade vajarke Sanje Radusin, multimedijalne umetnice Nataše Teofilović i fotografskog umetnika Vladimira Tatarevića iz Srbije, selektori su nastojali da prikažu neke od pojava zapaženih u aktuelnim umetničkim zbivanjima u svojim sredinama. Pokazalo se da su eksponati ovih umetnika različitih generacijskih pripadnosti i zasebnih iskaza u skladu s prirodom današnje „raspršene“ umetnosti. Na specifičan način, ni jednog trenutka ne podilazeći glavnoj temi Festivala savremene umetnosti Dunavski dijalozi „Quo vadis homini“, ovi umetnici tragaju za istinskim estetsko-etičkim odgovorima na izazove današnjeg sveta ispunjenog globalnim osećanjem nesigurnosti. To je, u aktuelnom trenutku par exscellence stav jer isticanje estetskih sistema i etičkih vrednosti danas ima značenje pobune i suprotstavljanja dehumanizovanom svetu ispunjenog nasiljem uznapredovale i dehumanizovane tehnologizacije, te delovanjem moćne korumpirane politike, medija ispunjenih lažnim vestima, a pogotovo krupnog kapitala koji svojom beskrupuloznom upotrebom „ljudskih resursa“ potpuno zanemaruje egzistencijalne potrebe čoveka pojedinca – kome još samo umetnost može pružiti utehu, nadu i osećaj dostojanstva.